JE LI MOGUĆE ISKLJUČITI DIJETE IZ NASLJEDSTVA?
Prema Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; u daljnjem
tekstu: ZN), članku 69. st. 1., nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i
njihovi potomci te njegov bračni drug. Stavak 2. istog Zakona navodi kako su ostaviteljevi
roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i
nemaju nužnih sredstava za život. Sve osobe navedene u članku 69. ZN-a su nužni nasljednici
kad su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljedstvo.
ZN propisuje prava nužnog nasljednika. Prema članku 70. ZN-a, pravo na nužni dio jest
nasljedno pravo, a nužni dio je dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku. Raspolaganja za
slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su. Nužni dio potomaka,
posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih
nužnih nasljednika jednu trećinu od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po
zakonskom redu nasljeđivanja. Oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi
svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu. Nužni nasljednik na svaki način ima pravo
na ime svog nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska
vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog dijela nasljednog prava (vrijednost
nužnog dijela).
Ostavitelj može isključiti nužnog nasljednika iz nasljedstva. Isključenje iz nasljedstva može biti
potpuno ili djelomično. Stavak 1. članak 85. ZN-a propisuje da oporučitelj može iz nasljedstva
isključiti nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se on povredom neke zakonske ili moralne
obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema
ostavitelju. Također, nasljednik se može isključiti ako je namjerno počinio neko teže kazneno
djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju; ako je počinio kazneno djelo
protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom te ako se odao neradu
ili nepoštenu životu. Prema članku 86. oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to
očitovati u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje koji mora postojati u vrijeme
oporučivanja. U slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokaza da je isključenje opravdano
leži na onome koji se na isključenje poziva.
Članak 125. ZN-a navodi razloge za nedostojnost nasljeđivanja. Naime, nedostojan je naslijediti,
kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti što na temelju oporuke onaj koji je
namjerno usmrtio ostavitelja ili je to pokušao; onaj koje je silom ili prijetnjom natjerao, ili
prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je
spriječio da to učini. Nadalje, onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da
spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu
oporuku. Kao posljednji razlog se navodi da onaj koje se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja
prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti
ostavitelju nužnu pomoć, koji u je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio
bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
Vezano uz nedostojnost, članak 126. utvrđuje da nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog i
oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja. Isto tako, nedostojnost prestaje ostaviteljevim
oprostom danim u obliku propisanom za valjanost oporuke. Na samu nedostojnost se pazi po
službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i
napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
O POSLJEDICAMA ISKLJUČENJA I LIŠENJE NUŽNOG DIJELA U KORIST POTOMAKA
Članak 87. opisuje posljedice isključenja. Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u
kojoj je isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je
isključeni umro prije ostavitelja.
Lišenje nužnog dijela u korist potomaka propisano je člankom 88. ZN-a. Naime, ako je potomak
koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučitelj ga može u oporuci na izričit
način lišiti u cjelini ili djelomično njegova nužnog dijela u korist njegovih potomaka. Ovo lišenje
ostaje valjano samo ako u času otvaranja nasljedstva lišeni ima maloljetno dijete ili maloljetnog
unuka od prije umrlog djeteta, ili ima punoljetno dijete ili punoljetnog unuka od prije umrlog
djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Lišeni nasljednik nasljeđuje
nasljednika u onom dijelu koji nije obuhvaćen lišenjem. Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja i
kad pretpostavke za lišenje više ne postoje u času ostaviteljeve smrti.
ŠTO REGULIRAJU UGOVORI O DOŽIVOTNOM I DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU?
Prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem
tekstu ZOO) članku 579. st. 1 govori da je ugovor od doživotnom uzdržavanju ugovor kojim se
jedna strana obvezuje da će drugu stranu ili trećeg uzdržavati do njegove smrti, a druga strana
izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do
trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Također, prema članku 580. ZOO-a ugovor o doživotnom
uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen
po javnom bilježniku. Ovlaštena osoba je dužna ugovaratelja upozoriti na posljedice istog.
Članak 581. nas upućuje na to da ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina,
davatelj uzdržavanja ima pravo zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišnu knjigu, ukoliko se
radi o tome da je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pokretnina ili neko pravo, davatelj
uzdržavanja ima pravo zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis u javni upisnik. Raskid
ugovora o doživotnom uzdržavanju strane mogu sporazumno raskinuti i nakon što je počelo
njegovo ispunjenje. Prema članku 583. ZOO-a svaka strana ima pravo zahtijevati od suca raskid
ugovora ukoliko druga strana ne ispunjava svoje obveze. Ukoliko se radi o slučaju da prema
ugovoru o doživotnom uzdržavanju stranke žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili
da je suživot postao nepodnošljiv, svaka od strana ima pravo zahtijevati od suca raskid ugovora.
Prema članku 586. ZOO-a ugovor od dosmrtnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna strana
obvezuje da će drugu stranu ili trećega uzdržavati do njegove smrti, a druga strana se obvezuje da
će mu za života prenijeti dio ili svu svoju imovinu. Davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava koji
su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu budu preneseni na zakonom predviđen
način stjecanja.
OSIJEK PRO BONO, ožujak 2022.