Ona imovina koju nakon smrti ostavitelja nema tko naslijediti – ostavitelj nema
nasljednike koji bi ga naslijedili – naziva se ošasna ostavina, a ponekad i kaduktna imovina.
Svoju zakonsku regulaciju crpi u Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13,
33/15, 14/19), u daljnjem tekstu: ZN. No iako takva imovina nema nasljednika ne možemo ju
ostaviti ničijom, stoga će u takvim ostavinskim postupcima imovina bez nasljednika pripasti
općinama, odnosno gradovima. Imovinu će steći ona općina, odnosno grad na čijem području se
imovina nalazi ili gdje je ostavitelj imao prebivalište u Republici Hrvatskoj u trenutku smrti,
ovisno radi li se o nekretninama ili pokretninama. U takvim slučajevima općina, odnosno grad
dobivaju položaj ostaviteljevog nasljednika. Važno je za napomenuti da, iako su stekli položaj
kao da su ostaviteljevi nasljednici, oni se te imovine ne mogu odreći i izjaviti da ju ne žele
naslijediti – po sili zakona moraju. To je razlika u odnosu na ostavinske postupke gdje ostavitelj
ima nasljednike koji se nasljedničkom izjavom mogu odreći nasljedstva koje bi im trebalo
pripasti.
Izdvojena sudska praksa
U nastavku teksta razmotrena je sudska praksa u pogledu ošasne imovine. U rješenju
Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž 322/2019-2 od 03. lipnja 2020., navodi se da je sud
dužan utvrditi rodoslovlje ostavitelja ispitivanjem svih navoda o srodstvu ostavitelja i tek onda
može utvrditi da ostavitelj nije imao zakonskih niti oporučnih nasljednika. Nakon toga je ovlašten
donijeti rješenje kojim će se ošasna nepokretna imovina uručiti jedinici lokalne samouprave na
čijem se području nalazi u trenutku donošenja rješenja.
Potrebno je navesti da se rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž 998/2020-2
od 14. srpnja 2020. godine ošasna imovina ne može uručiti Republici Hrvatskoj, već samo općini
ili gradu.
Nadalje, u Rješenju Županijskog suda u Karlovcu, broj: Gž 2/2018-2 od 11. prosinca 2019. godine, navodi se da kada ostavitelj premine bez oporučnih ili zakonskih nasljednika, ili u
slučaju da oni postoje, ali su se odrekli nasljedstva, ošasnu imovinu – pokretnine ostavitelja će
naslijediti grad ili općina u kojoj je ostavitelj imao prebivalište, a u slučaju naknadno pronađene
imovine ostavitelja ona će se uručiti gradu ili općini bez ponovnog davanja nasljedničke izjave od
strane nasljednika koji su se već odrekli nasljedstva. Općina ili grad koji naslijede takvu imovinu
ne mogu odbiti obveze koje imaju prema ostaviteljevim nasljednicima niti nasljedstvo.
Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž 886/2019-2 od 22. srpnja 2019.
utvrđeno je da Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu pripada dospjelo neisplaćeno
novčano primanje s osnove neisplaćene mirovine koja čini ošasnu imovinu.
U Rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj Gž Ovr 53/2021-2 od 04. veljače 2021. godine, utvrđeno je da općina ili grad kao nasljedici u slučaju spora moraju dokazati da nisu raspolagali tom ošasnom imovinom jer će u suprotnom odgovarati cjelokupnom svojom
imovinom. Dakle, vjerovnici ostavitelja će svoje tražbine moći naplatiti i sa računa jedinice
lokalne samouprave, iako je utvrđeno da odgovaraju za dugove ostavitelja u visini vrijednosti
naslijeđene ošasne imovine i to samo na stvarima ili pravima koja su sastavi dio ostavine.
Postoje i mnogi drugi zanimljivi slučajevi.
Rješenjem o nasljeđivanju broj 46.O-1145/2022-8 od 10. listopada 2022. godine Općinski
sud u Osijeku riješio je da se, iza pokojne ostaviteljice koja nije ostavila oporuku, nasljednicima
proglašavaju temeljem zakona ostaviteljičin polubrat u ½ dijela ostavine i Grad Osijek u ½ dijela
ostavine. ZN člankom 12. regulira predmetno pitanje. Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro
prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji nije ostavio bračnog druga, dio
ostavine koji bi mu pripadao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva
braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad
ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Nadalje, ako su oba ostaviteljeva roditelja
umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od njih
pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci, kao što je prethodno spomenuto.
Razlog donošenja takvog rješenja jest taj da je ostaviteljičin brat po ocu kao nasljednik drugog
nasljednog reda naslijedio očev dio ostavine, a da ostaviteljica nije imala drugih zakonskih
nasljednika, pa je majčin dio ostavine prešao na Grad Osijek kao ošasna imovina.
Kao što je već navedeno, ošasna ili kaduktna imovina je imovina bez nasljednika. U
praksi postoji ostavina koja nema nasljednika, pa su takve pravne situacije riješene na način da je propisan postupak koji se provodi u slučaju kada nije poznato ima li nasljednika, a s ciljem
utvrđivanja činjenice tko su nasljednici.