MOGU LI SVJEDOCI BITI DOKAZNO SREDSTVO PRI UTVRĐIVANJU POSTOJANJA IZVANBRAČNE ZAJEDNICE, TE KOLIKO SVJEDOKA JE POTREBNO?
Prema članku 35. Zakona o parničnom postupku (Zakon o parničnom postupku SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 na snazi od 01.09.2019.; u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim Zakonom o parničnom postupku nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti. Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne dati obavijest o činjenicama koje se dokazuju. S obzirom na ovaj članak Zakona, stranka bi trebala pozvati što više svjedoka koju su u mogućnosti svjedočiti o izvanbračnoj zajednici stranke. Veći broj svjedoka neće negativno utjecati na cjelokupnu dokaznu snagu predloženih dokaza u obliku svjedoka koji mogu svjedočiti nego će ju dodatno ojačati. Međutim, treba naglasiti da prema članku 241. Zakona o parničnom postupku stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime, prezime i boravište.
KAKO SE IZVODI SASLUŠANJE SVJEDOKA?
U skladu s člankom 244. Zakona o parničnom postupku poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba svjedočiti, a nakon toga mu se mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja. Nije dopušteno postavljati pitanja svjedocima na način da je u njima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. Svjedoka će se uvijek pitati otkud mu je poznao ono čemu se svjedoči. Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se ne slažu pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijet će se u zapisnik.
OSIJEK PRO BONO, ožujak 2021.