Prestanak skrbništva za punoljetne osobe propisan je člankom 239. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19; u daljnjem tekstu: ObZ) na način da sud može u izvanparničnom postupku odlučiti da osobi koja je bila lišena poslovne sposobnosti bude smanjen opseg lišenja poslovne sposobnosti, odnosno da joj se poslovna sposobnost vrati. Skrbništvo za punoljetne štićenike prestaje kad rješenje o vraćanju poslovne sposobnosti postane pravomoćno ili štićenik umre.
Članak 496. ObZ-a navodi da postupak radi lišenja poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb, bračni drug osobe prema kojoj se provodi postupak, njezini krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi do drugog stupnja. Postupak radi vraćanja poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, osobe iz stavka 1. ovoga članka, skrbnik uz odobrenje centra za socijalnu skrb ili osoba prema kojoj će se voditi postupak vraćanja poslovne sposobnosti.
Članak 497. ObZ-a propisuje da je u postupcima radi lišenja i vraćanja poslovne sposobnosti nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za osobu prema kojoj se provodi postupak.
Nadalje, članak 498. ObZ-a propisuje da će sud pozvati na ročište predlagatelja, osobu u odnosu na koju se provodi postupak, njezina posebnog skrbnika i centar za socijalnu skrb. Posebni skrbnik dužan je odazvati se pozivu suda te aktivno sudjelovati u postupku. Ostale osobe iz stavka 1. ovoga članka i Centar za socijalnu skrb ovlaštene su u tijeku postupka sudjelovati pri izvođenju dokaza i raspravi o rezultatima cjelokupnog postupka. Sud će saslušati osobu u odnosu na koju se provodi postupak. Ako se ta osoba nalazi u psihijatrijskoj ustanovi, ustanovi socijalne skrbi ili je zbog lišenja slobode unutar zatvorskog sustava, saslušat će se u pravilu u toj ustanovi. Ako sud utvrdi da saslušanje osobe nije moguće s obzirom na njezino zdravstveno stanje, dužan je o tome sastaviti bilješku u spisu i navesti razloge nemogućnosti saslušanja.
Članak 499. ObZ-a također navodi da, osobu u odnosu na koju se provodi postupak radi vraćanja poslovne sposobnosti će po nalogu suda osobno i neposredno pregledati vještak, koji će o rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje. Sud može pozvati podnositelje prijedloga da podnesu pisani nalaz i mišljenje doktora medicine ili drugu ispravu koja upućuje da se osoba prema kojoj se postupak pokreće nije sposobna brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima ili da ona ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima se dužna skrbiti.
Nadalje, članak 500. ObZ-a navodi da sud može zastati s postupkom lišenja poslovne sposobnosti i odgoditi donošenje odluke ako se osoba za koju je pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti zbog zloupotrebe sredstava ovisnosti ili drugih razloga, podvrgnula liječenju u zdravstvenoj ustanovi. Sud tijekom postupka lišenja poslovne sposobnosti mora upozoriti osobu prema kojoj se provodi za koju je pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti na mogućnost odgađanja donošenja odluke ako se podvrgne liječenju u zdravstvenoj ustanovi. Vrijeme na koje se odgađa donošenje odluke ne može biti kraće od šest mjeseci ni dulje od godinu dana od dana donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, ali sud može opozvati svoju odluku, ako osoba koju ima lišiti poslovne sposobnosti svojevoljno napusti ustanovu za liječenje ili bude iz nje otpuštena zbog narušavanja reda, ili na drugi način izbjegne liječenje. Pri donošenju odluke o prijedlogu za lišenje poslovne sposobnosti sud će uzeti u obzir i rezultate liječenja u zdravstvenoj ustanovi.
Članak 501. ObZ-a propisuje da se rješenje suda o lišenju poslovne sposobnosti dostavlja se predlagatelju, osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, njezinu posebnom skrbniku i centru za socijalnu skrb. Sud će po službenoj dužnosti obavijestiti centar za socijalnu skrb o pravomoćnosti rješenja o lišenju poslovne sposobnosti, odnosno o pravnim učincima tog rješenja ako oni nastupaju prije pravomoćnosti.
Nadalje, članak 502. ObZ-a navodi da ako prestanu razlozi iz članka 234. ovoga Zakona, sud će odlučiti o vraćanju poslovne sposobnosti osobi koja je prijašnjim rješenjem bila lišena poslovne sposobnosti. Sud može odlučiti da osoba koja je bila lišena poslovne sposobnosti bude lišena poslovne sposobnosti u manjem opsegu i sadržaju (djelomično vraćanje poslovne sposobnosti) ili da joj se poslovna sposobnost potpuno vrati.
Također, članak 503. ObZ-a propisuje mogućnost odbijanja prijedloga na način da ako odbije prijedlog za potpuno ili djelomično vraćanje poslovne sposobnosti, sud može odlučiti da se prije isteka određenog roka, ali ne duljeg od godinu dana, ne može ponovno tražiti vraćanje poslovne sposobnosti ako iz ishoda postupka s velikom vjerojatnošću proizlazi da se za određeno vrijeme ne treba očekivati izlječenje ili znatno poboljšanje psihičkog stanja ili drugih okolnosti zbog kojih je osoba lišena poslovne sposobnosti. Prijedlog za vraćanje poslovne sposobnosti koji je podnesen prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka sud će odbaciti. U postupku radi djelomičnog ili potpunog vraćanja poslovne sposobnosti primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o postupku radi lišenja poslovne sposobnosti. U postupku iz stavka 3. ovoga članka vještačenje se ne može povjeriti osobi koja je u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti obavila vještačenje.
KAKO DOBITI SOCIJALNU POTPORU ZA STANOVANJE?
Zakon o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20; u daljnjem tekstu ZSS) u članku 28. navodi da se zajamčena minimalna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja. Isti zakon, u članku 30. stavak 1. propisuje da se iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u sljedećim iznosima:
– za radno nesposobnog samca u iznosu od 115% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona
– za radno sposobnog samca u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona.
Člankom 27. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se osnovica za izračun ovoga prava utvrđuje odlukom Vlade. Odlukom o osnovici za izračun zajamčene minimalne naknade (NN 114/2014) utvrđeno je da ona iznosi 800,00 kuna.
Nadalje, članak 41. ZSS-a definira troškove stanovanja na način da se troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb do iznosa polovice iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu, odnosno kućanstvu utvrđene prema članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
Također, članak 45. ZSS-a propisuje da se pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje korisniku smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona u mjesečnom iznosu od 20% iznosa osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. Ako korisnik sudjeluje u plaćanju troškova smještaja ili organiziranog stanovanja, iznos kojim sudjeluje u plaćanju troškova smještaja ili organiziranog stanovanja umanjuje se za iznos naknade za osobne potrebe. O priznavanju prava na naknadu za osobne potrebe odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na smještaj ili organizirano stanovanje sukladno odredbama ovoga Zakona. Pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se s danom početka korištenja smještaja ili organiziranog stanovanja.
Članak 100. ZSS-a propisuje nadležnost na način da o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb. O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja rješenjem odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona.
Nadalje, članak 105. ZSS-a utvrđuje da se postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, a može se pokrenuti i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke. Također, centar za socijalnu skrb može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela.
U članku 106. ZSS-a propisano je da ako je u postupku prije donošenja rješenja o pravima u sustavu socijalne skrbi ili drugim pravima po posebnim propisima, potrebno utvrditi činjenice vezane za zdravstveno stanje propisane kao uvjet za priznavanje prava po ovom Zakonu ili po posebnim propisima, centar za socijalnu skrb ili drugo nadležno tijelo će zatražiti nalaz i mišljenje područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.
ŠTO JE SEKUNDARNA PRAVNA POMOĆ?
Sekundarna pravna pomoć regulirana je Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći (“Narodne novine” br. 143/2013., 98/2019, dalje u tekstu ZBPP)
Članak 12. stavak 1. ZBPP-a propisuje da sekundarna pravna pomoć obuhvaća: pravni savjet, sastavljanje podneska u postupku zaštite prava radnika pred poslodavcem, sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima, pravnu pomoć u mirnom rješenju spora. Stavak 2. istoga članka propisuje da sekundarna pravna pomoć također obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Nadalje, u članku 6. ZBPP propisano je da prethodno navedene oblike pravne pomoći pružaju odvjetnici.
U članku 13. stavku 1. ZBPP propisano je da se sekundarna pravna pomoć iz članka 12. st. 1. ZBPP može odobriti ako se radi o složenijem postupku, ako se podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam zastupati, ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje potrebne stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, ako se ne radi o obijesnom parničenju, ako u posljednjih šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva nije odbijen zahtjev podnositelja zbog namjernog davanja netočnih podataka i ako podnositelju zahtjeva pravna pomoć nije osigurana na temelju posebnih propisa.
U članku 13. stavku 2. navodi se da se sekundarna pravna pomoć s obzirom na vrstu postupka može odobriti u sljedećim postupcima: u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka, iz radnih odnosa, iz obiteljskih odnosa, osim u postupcima sporazumnog razvoda braka u kojima bračni drugovi nemaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se prema odredbama ZBPP može odobriti pravna pomoć, mirnog rješenja spora, iznimno, u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.
U članku 13. stavku 3. navodi se da se oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka može odobriti ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje predujma troškova postupka moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva. Članak 13. stavak 4. navodi da se oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.
KAKO OSTVARITI PRAVO NA SEKUNDARNU PRAVNU POMOĆ?
Člankom 16. ZBPP propisan je postupak za ostvarivanje prava na sekundarnu pravnu pomoć. U 1. stavku propisano je da se postupak za odobravanje besplatne pravne pomoći pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu (članak 4. točka 6. ZBPP navodi da je „upravno tijelo“ upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na pružanje besplatne pravne pomoći na području čije teritorijalne nadležnosti podnositelj zahtjeva ima prebivalište ili boravište). Člankom 16. stavkom 2. propisano je da se zahtjev podnosi na propisanom obrascu, čiji je sastavni dio suglasnost podnositelja zahtjeva i članova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o ukupnim prihodima i imovini, u kojem će podnositelj zahtjeva potvrditi da su podaci koje je dao točni i potpuni. U članku 17. ZBPP propisano je da nadležno upravno tijelo o zahtjevu odlučuje rješenjem u roku od 15 dana od podnošenja urednog zahtjeva.
U članku 14. stavku 1. ZBPP propisano je da će se sekundarna pravna pomoć odobriti ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica. Stavak 2. istoga članka navodi da će se pravna pomoć odobriti iako nisu ispunjene prethodno navedene pretpostavke u slučaju ako podnositelj zahtjeva iz objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom te ako dio ukupnih prihoda i imovine kojim podnositelj zahtjeva može raspolagati ne prelazi iznose iz stavka 1. ovoga članka. U stavku 4. navedeno je da će se pri odobravanju pravne pomoći, imovno stanje podnositelja zahtjeva utvrđivati za dvanaest mjeseci prije početka mjeseca u kojem se zahtjev podnosi.
Proračunska osnovica je osnovica za obračun naknada i primanja na temelju posebnih propisa utvrđena Zakonom o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2021, godinu (NN 135/20). Tim zakonom propisana je osnovica za obračun naknada i drugih primanja u iznosu od 3326,00 kuna.
U članku 15. ZBPP propisano je da će se sekundarna pravna pomoć odobriti bez utvrđivanja imovinskog stanja ako je podnositelj zahtjeva: dijete u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje, žrtva kaznenog djela nasilja u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je počinjenjem kaznenog djela prouzročena, osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ili osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
U članku 19. ZBPP navedeno je da se odobravanje pravne pomoći odnosi na potpuno ili djelomično osiguravanje plaćanja troškova pravne pomoći. Stavkom 3. članka 19. ZBPP propisano je da se pravna pomoć odobrava u punom opsegu ako je podnositelj zahtjeva korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, odnosno pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata i ako ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova kućanstva iznose 50% ili manje po članu kućanstva mjesečnog iznosa proračunske osnovice. Članak 19. stavak 5. propisuje da u slučaju kada je pravna pomoć odobrena ali u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nadoknađuje korisnik u preostalom razmjeru prema vrijednosti poduzete radnje utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U članku 20. ZBPP propisano je da rješenje o odobravanju sekundarne pravne pomoći obuhvaća pravo na korištenje pojedinih ili svih oblika sekundarne pravne pomoći za postupak određene vrste i stupnja. U rješenju se navodi odvjetnik određen za pružanje pravne pomoći. Stavkom 2. istog članka propisano je da je korisnik sekundarne pravne pomoći dužan rješenje dostaviti odvjetniku određenom u rješenju.
Člankom 21. ZBPP propisano je da je podnositelj zahtjeva dužan u podnesku, odnosno prilikom poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom obavijestiti sud o podnesenom zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a rješenje kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi dostavit će najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja podneska, odnosno poduzimanja druge radnje u postupku pred sudom, ukoliko podnositelj ne postupi na naveden način sud će provesti postupak radi naplate neplaćene sudske pristojbe prema odredbama zakona koji uređuje plaćanje sudskih pristojbi.
Člankom 22. ZBPP propisani su uvjeti za ukidanje rješenja o odobrenju zahtjeva za pružanje sekundarne pravne pomoć. Stavak 1. propisuje: ako se tijekom postupka imovno stanje korisnika i članova kućanstva poveća u opsegu u kojem bi da su postojali u trenutku podnošenja zahtjeva utjecali na pravo podnositelja zahtjeva na ostvarenje i opseg pravne pomoći, nadležno upravno tijelo ukinut će u cijelosti ili djelomično rješenje o odobravanju pravne pomoći. Stavak 2. propisuje da je korisnik pravne pomoći dužan izvijestiti upravno tijelo o povećanju imovnog stanja iz stavka 1. ovoga članka u roku od osam dana od dana kada je za njih saznao.
Članak 23. ZBPP propisuje postupak povrata troškova te u 1. stavku navodi da troškove postupka pred sudom čine troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika. U stavku 2. Istog članka navodi se da ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. U stavku 3. propisano je da ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za koji mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan vratiti plaćene troškove pravne pomoći.
ŠTO JE PRAVO NA DUGOTRAJNI SMJEŠTAJ?
Prema članku 93. ZSS-a dugotrajni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba, osobi s invaliditetom, tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, sukladno dobi, vrsti i stupnju oštećenja kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvaninstitucijskih oblika skrbi, funkcionalno ovisnoj starijoj osobi i teško bolesnoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe, osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način. Stavak 6. istog članka propisuje da se dugotrajni smještaj neće priznati osobi koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega može osigurati na drugi način.
Članak 17. ZSS-a propisuje da korisnik prava u sustavu socijalne skrbi ima pravo sudjelovati u procjeni stanja, potreba i odlučivanju o korištenju usluga te pravodobno dobiti informacije i podršku za donošenje odluka. Stavak 2. istoga članka navodi da se korisniku prava u sustavu socijalne skrbi ne mogu pružati socijalne usluge bez njegovog pristanka, odnosno pristanka njegovog skrbnika ili zakonskog zastupnika, osim u slučajevima propisanim zakonom. U stavku 4. navedeno je da osoba lišena poslovne sposobnosti, sukladno svojim mogućnostima, ima pravo sudjelovati i dati mišljenje u postupcima u kojima se odlučuje o njezinim pravima i interesima.
OSIJEK PRO BONO, svibanj 2021.