Prema članku 32. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 104/2020, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) korisnik mreže ima pravo na naknadu štete od operatora sustava zbog privremene obustave isporuke električne energije bez opravdanog razloga.
Operator sustava će nakon prethodne obavijesti, kao krajnju mjeru, privremeno obustaviti isporuku električne energije krajnjem kupcu ako krajnji kupac ni nakon opomene nije podmirio račune, propisano je u članku 94. Općih uvjeta. Prema članku 110. stavka 2. Općih uvjeta, operator distribucijskog sustava dužan je imati povjerenstvo za reklamacije radi rješavanja reklamacija u svezi s pristupom mreži i korištenjem distribucijske mreže.
Članak 25.a. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, u daljnjem tekstu: ZZP) propisuje da povjerenstvo mora pisano odgovoriti potrošaču na zaprimljene reklamacije u roku od 30 dana od dana zaprimanja reklamacije. Nadalje u stavci 3. istog članka piše da u vezi s reklamacijom koja se odnosi na javne usluge potrošača može pokrenuti sudski ili izvansudski postupak tek nakon što je iscrpio pravni put.
KAKO SE PODNOSI TUŽBA ZA NAKNADU ŠTETE?
Prema članku 1089. Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO) kod popravljanja imovinske štete primarni je način uspostava prijašnjeg stanja, a tek u slučaju njene nemogućnosti, odnosno ako se na taj način ne otklanja u potpunosti šteta, osoba koja je prouzročila štetu dužna je oštećeniku ukoliko je podnesena privatna tužba za naknadu štete dati djelomično ili u potpunosti naknadu u novcu na ime naknade štete.
S druge strane, popravljanje neimovinske štete po prirodi stvari nije moguće uspostavljanjem prijašnjeg stanja, stoga ZOO za povredu prava osobnosti predviđa kao načine popravljanja štete nenovčanu naknadu (satisfakciju) i pravičnu novčanu naknadu, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.
Pravična novčana naknada kod neimovinske štete (povrede prava osobnosti) je ekvivalent naknadi štete kod imovinske štete, odnosno sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
ZOO u članku 1046. definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Imovinske (materijalne) štete su obična šteta koja se odražava na imovini oštećenika kao umanjenje njegove imovine, te izmakla korist koja se sastoji u sprječavanju povećanja imovine oštećenika kad se radi o koristi koju bi izvjesno oštećenik po redovnom tijeku stvari ostvario da nije bilo štetne radnje.
S druge strane, neimovinska šteta predstavlja povredu prava osobnosti koja se priznaje fizičkim i pravnim osobama kao povreda prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i drugo, a pretrpljene fizičke i duševne boli su mjerilo stupnja povrede prava osobnosti.
Sukladno ZOO-u, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Isto tako, svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.
Naknadu imovinske i neimovinske štete oštećenik ima pravo zahtijevati na način da se nadležnom sudu podnese privatna tužba za naknadu štete.
Privatna tužba za naknadu štete treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Uz to, privatna tužba za
naknadu štete mora sadržavati i druge podatke koje mora imati svaki podnesak, a
to su oznaka suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih
zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, osobni identifikacijski broj
stranke koja podnosi tužbu, predmet spora, sadržaj izjave i potpis
podnositelja.
U tužbi, oštećenik mora navesti pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su
osobu štetnika, koja je štetna radnja počinjena, šteta koja je nastala te
njihovu uzročnu vezu i da je ta radnja protupravna.
Naknadu u novcu imovinske štete sud će dosuditi oštećeniku ako on to tužbom zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
Pod obujmom naknade imovinske štete razumijeva se skup svih šteta koje su se dogodile zbog neke štetne radnje.
Tu spadaju obična šteta i izmakla korist, troškovi učinjeni radi umanjenja ili ublažavanja štetnih posljedica i kamate na iznos naknade.
Obveza naknade štete
smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske
odluke, osim slučaja kad Zakon određuje što drugo.
Uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, sud dosuđuje naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
S druge strane, u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuđuje pravičnu novčanu naknadu.
Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud vodi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
OSIJEK PRO BONO, svibanj 2021.