OSTVARIVANJE PRAVA NA SOCIJALNU POTPORU – POMOĆ ZA STANOVANJE?
Zakon o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20; u daljnjem tekstu ZSS) u članku 28. navodi da se zajamčena minimalna naknada priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za uzdržavanje u visini propisanoj u članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona niti ih je u mogućnosti ostvariti radom, primitkom od imovine, kao ni od obveznika uzdržavanja. Isti zakon, u članku 30. stavak 1. propisuje da se iznos zajamčene minimalne naknade za samca utvrđuje se u sljedećim iznosima:
– za radno nesposobnog samca u iznosu od 115% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona
– za radno sposobnog samca u iznosu od 100% osnovice iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona.
Člankom 27. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se osnovica za izračun ovoga prava utvrđuje odlukom Vlade. Odlukom o osnovici za izračun zajamčene minimalne naknade (NN 114/2014) utvrđeno je da ona iznosi 800,00 kuna.
Nadalje, članak 41. ZSS-a definira troškove stanovanja na način da se troškovi stanovanja u smislu ovoga Zakona odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu, odvodnju i druge troškove stanovanja u skladu s posebnim propisima. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje se korisniku zajamčene minimalne naknade. Pravo na naknadu za troškove stanovanja priznaje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb do iznosa polovice iznosa zajamčene minimalne naknade priznate samcu, odnosno kućanstvu utvrđene prema članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.
Također, članak 45. ZSS-a propisuje da se pravo na naknadu za osobne potrebe priznaje korisniku smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona u mjesečnom iznosu od 20% iznosa osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona ako vlastitim prihodom ne može osigurati zadovoljavanje osobnih potreba na smještaju ili organiziranom stanovanju. Ako korisnik sudjeluje u plaćanju troškova smještaja ili organiziranog stanovanja, iznos kojim sudjeluje u plaćanju troškova smještaja ili organiziranog stanovanja umanjuje se za iznos naknade za osobne potrebe. O priznavanju prava na naknadu za osobne potrebe odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na smještaj ili organizirano stanovanje sukladno odredbama ovoga Zakona. Pravo na naknadu iz stavka 1. ovoga članka priznaje se s danom početka korištenja smještaja ili organiziranog stanovanja.
Članak 100. ZSS-a propisuje nadležnost na način da o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb. O priznavanju prava na naknadu za troškove stanovanja rješenjem odlučuje jedinica lokalne samouprave i Grad Zagreb, sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih zakona.
Nadalje, članak 105. ZSS-a utvrđuje da se postupak za priznavanje prava propisanih ovim Zakonom pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, a može se pokrenuti i na zahtjev bračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja ili skrbnika stranke. Također, centar za socijalnu skrb može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti i na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela.
U članku 106. ZSS-a propisano je da ako je u postupku prije donošenja rješenja o pravima u sustavu socijalne skrbi ili drugim pravima po posebnim propisima, potrebno utvrditi činjenice vezane za zdravstveno stanje propisane kao uvjet za priznavanje prava po ovom Zakonu ili po posebnim propisima, centar za socijalnu skrb ili drugo nadležno tijelo će zatražiti nalaz i mišljenje područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.
OSIJEK PRO BONO, svibanj 2021.