Komunalna naknada prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave. Komunalna naknada jest namjenska naknada koju plaćaju svi građani, fizičke i pravne osobe. Prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20, dalje u tekstu: ZKG), sredstva komunalne naknade namijenjena su financiranju obavljanja komunalnih djelatnosti kao što su održavanje javnih površina, održavanje nerazvrstanih cesta, javna rasvjeta, održavanje čistoće u dijelu koji se odnosi na čišćenje javnih površina, odvodnja atmosferskih voda (održavanje sustava oborinske odvodnje) ili održavanje groblja i krematorija. Također, sredstva se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave mogu koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.
Nakon što smo odgovorili na pitanje što je uopće komunalna naknada, postavlja se pitanje tko je uopće obveznik plaćanja komunalne naknade? Komunalnu naknadu plaćaju vlasnici, odnosno korisnici: stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti te neizgrađenog građevnog zemljišta. Korisnik navedenih nekretnina plaća komunalnu naknadu ako je na njega vlasnik pisanim ugovorom prenio obvezu plaćanja komunalne naknade. Obveznik plaćanja komunalne naknade dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, primjerice od dana sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine, tu obvezu prijaviti upravnom tijelu nadležnom za komunalno gospodarstvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi nekretnina.
Komunalna naknada je, dakle, novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, a određuje se u skladu sa Zakonom, te Odlukom o komunalnoj naknadi i Odlukom o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade (B) koje donose jedinice lokalne samouprave sukladno članku 95. i 98. ZKG.
U Odluci o komunalnoj naknadi se određuju najprije područja zona u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, zatim koeficijent zone (Kz) za pojedine zone u jedinici lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada, koeficijent namjene (Kn) za nekretnine za koje se plaća komunalna naknada, rok plaćanja komunalne naknade, nekretnine važne za jedinicu lokalne samouprave koje se u potpunosti ili djelomično oslobađaju od plaćanja komunalne naknade te opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalne naknade.
Odluku kojom se određuje vrijednost boda komunalne naknade predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi do kraja studenoga tekuće godine, a ona se primjenjuje od 1. siječnja iduće godine.
Komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade. Sam iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B).
Konačno, samim rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuju se: iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine, obračunska površina nekretnine, godišnji iznos komunalne naknade, mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno.
Postavlja se pitanje na temelju kojeg zakona se provodi postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi, uključujući ispitni postupak, rok za žalbu, uputu o pravnom lijeku i način dostave. Prema odredbi članka 100. stavka 3. ZKG-a rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ZKG-om nije propisano drukčije. Opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima uređen je Općim poreznim zakonom (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje u tekstu: OPZ). Dakle, postupak donošenja rješenja o komunalnoj naknadi (ispitni postupak, uputa o pravnom lijeku, način dostave i rok, žalbeni rok i dr.) te njegova ovrha provodi se po odredbama OPZ-a kao za porezno rješenje, pri čemu se supsidijarno primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Naime, prema odredbi članka 4. OPZ-a na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku ako OPZ-om nije uređeno drugačije.
Što se tiče ovrhe komunalne naknade ona se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Porezno tijelo dužno je u ovršnom postupku primijeniti one ovršne radnje koje su primjerene u odnosu na visinu poreznog duga. Rješenje o ovrsi donosi porezno tijelo jedinice lokane samouprave (ovrhovoditelj) koje je mjesno nadležno za provođenje i naplatu poreza.
Sama provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi ili naloga za provedbu ovrhe odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.
Rješenje o ovrsi mora sadržavati pored obveznih sastojaka svakog poreznog akta i dodatne sastojke propisane OPZom, uključujući i uputu o pravnom lijeku te se dostavlja sudionicima poreznog postupka.
Protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave moguće je podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Ovu žalbu na porezni akt može podnijeti svaka osoba o čijim se pravima ili obvezama odlučivalo u prvostupanjskom poreznom postupku i svaka osoba koja za to ima pravni interes. Ono što je važno pri podnošenju žalbe, je da u njoj bude jasno i razvidno tko je žalitelj odnosno osoba koja žalbu podnosi te koji se porezni akt njome pobija i žalbene razloge zbog kojih se zahtijeva poništenje, izmjena ili ukidanje toga poreznog akta, te dokaze koji služe kao podloga žalbi. Žalitelj mora žalbu potpisati. O žalbi protiv poreznog akta koji je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo odlučuje nadležno drugostupanjsko porezno tijelo određeno zakonom kojemu stranka i upućuje svoju žalbu kao dopušteni pravni lijek.
Nadalje, kako smo komunalnu naknadu u ovome članku već kvalificirali kao povremeno javno davanje, rok zastare za istu jednak je vremenu potrebnom za zastaru povremenih tražbina koje je propisano člankom 226. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) i iznosi tri godine. Zastara komunalnih davanja tako počinje teći prvog idućeg dana nakon roka dospijeća navedenog na računu. Ako jedinica lokalne samouprave ili komunalno poduzeće kojem je povjerena naplata komunalne naknade u roku od tri godine ne pokrenu postupak prisilne naplate nastupit će zastara. U tom slučaju, komunalna se naknada neće moći naplatiti istakne li dužnik prigovor zastare. Štoviše, dužnik mora istaknuti prigovor zastare u slučaju da vjerovnik pokrene postupak prisilne naplate komunalne naknade jer sud po službenoj dužnosti ne vodi računa o tome je li obveza plaćanja komunalne naknade zastarjela. Uz to, važno je naglasiti kako ispunjenjem zastarjele obveze, dužnik gubi pravo zahtijevati povrat onog što je dao- bez obzira na to je li znao da je obveza u zastari ili ne. Budući da je odredbom članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv
OSIJEK PRO BONO, travanj 2021.