U Republici Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi. Redovni su općinski i županijski sudovi, dok su specijalizirani upravni i trgovački sudovi te Visoki trgovački sud, Visoki upravni sud, Visoki prekršajni sud i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Vrhovni je sud Republike Hrvatske člankom 116. Ustava RH definiran kao najviši sud u Republici Hrvatskoj. Samim time možemo zaključiti kako predsjednik najvišeg suda u RH ima vrlo važnu ulogu.
Predsjednik suda općenito je definiran člankom 30. st. 1. Zakona o sudovima (NN, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, dalje u tekstu: Zakon o sudovima) kao sudac koji uz sudačku dužnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku. Članak 30. st. 5. navodi kako je najviše tijelo sudske uprave predsjednik Vrhovnog suda RH. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja Vrhovni sud Republike Hrvatske i sudbenu vlast te obavlja poslove sudske uprave i druge poslove određene zakonom i Poslovnikom o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno članku 44.b, st. 2. Zakona o sudovima.
Detaljnije ovlasti i dužnosti predsjednika Vrhovnog suda utvrđene su u članku 4. Poslovnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (donesen na Općoj sjednici Vrhovnog suda RH 16. veljače 2018. i 3. veljače 2020., dalje u tekstu: Poslovnik Vrhovnog suda).
Predsjednikom Vrhovnog suda RH može biti izabrana osoba koja ispunjava opće i posebne uvjete za suca tog suda. Predsjednika Vrhovnog suda RH bira Hrvatski sabor na prijedlog predsjednika Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda RH i nadležnog odbora Hrvatskog sabora. Bira se na vrijeme od četiri godine i po isteku tog vremena može ponovno biti biran za istu dužnost. Nitko ne može biti biran za predsjednika Vrhovnog suda RH više od dva puta.
Sam postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske uređen je u članku 44.a Zakona o sudovima koji je izmijenjen 2018. godine. Postupak izbora pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva, najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog drugih zakonom određenih razloga. Javni poziv se objavljuje u »Narodnim novinama« i na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća. Javni poziv sadrži poziv kandidatima da podnesu prijavu u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, a niti dulji od 30 dana. Uz prijavu kandidati podnose životopis i program rada predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske te se oni objavljuju na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća. Zaprimljene prijave kandidata Državno sudbeno vijeće zatim dostavlja Uredu predsjednika Republike Hrvatske koji će o kandidatima zatražiti mišljenje od Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora. Ako je za predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske izabrana osoba koja do izbora nije obnašala sudačku dužnost u tom sudu, Državno sudbeno vijeće imenovat će ga i sucem tog suda, sukladno članku 44.b, st. 3. Zakona o sudovima. Prije stupanja na dužnost, prema članku 44.b Zakona o sudovima, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske polaže pred predsjednikom Hrvatskog sabora prisegu.
Predsjedniku Vrhovnog suda RH dužnost prestaje iz jednog od zakonom navedenih razloga, a to su: smrću, istekom roka za koji je izabran, prestankom dužnosti suca Vrhovnog suda RH. Odluku kojom se utvrđuje nastup okolnosti prestanka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda RH donosi državno sudbeno vijeće. Ako predsjedniku Vrhovnog suda RH prestane dužnost, poslove sudske uprave do izbora predsjednika Vrhovnog suda RH obavljat će zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH koji je određen godišnjim rasporedom poslova. Predsjednik Vrhovnog suda RH može biti i razriješen dužnosti ukoliko se ispune neke od okolnosti definirane člankom 44.d. Zakona o sudovima. Do razrješenja će doći ako to: sam zatraži, ako postane trajno nesposoban za obavljanje dužnosti, ako protiv njega bude pravomoćno potvrđena optužnica za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja sudačke dužnosti te kada navrši 70 godina. Prijedlog za razrješenje predsjednika Vrhovnog suda RH podnosi predsjednik RH. Prijedlog mora sadržavati osnovu i razlog za razrješenje, a o prijedlogu za razrješenje predsjednika Vrhovnog suda odlučuje Hrvatski sabor, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda RH i nadležnog odbora Hrvatskog sabora.
Ako predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Hrvatskog sabora ili na svoj zahtjev bude razriješen dužnosti prije isteka mandata ili ne bude ponovno izabran na tu dužnost, nastavlja obnašati dužnost suca u tom sudu, sukladno članku 44.b, st. 4. Zakona o sudovima.
U usporedbi i za razliku od Republike Hrvatske suce Vrhovnog suda u SAD-u imenuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a njihovu nominaciju mora potvrditi Senat običnom većinom glasova. Vrhovni sud se sastoji od predsjednika suda (Chief of justice) i osam sudaca (Associate Justices), premda njihov broj nije utvrđen Ustavom, već zakonom te je kroz američku povijest bilo više slučajeva da se promjenom broja sudaca nastojalo sugerirati Sudu kako bi on, s novim članovima, odlučivao onako kako više odgovara aktualnom predsjedniku i kongresnoj većini. Najvažnija razlika u američkom sustavu izbora sudaca Vrhovnog suda je ta što u Sjedinjenim Državama je mandat sudaca praktički doživotan, što svako imenovanje čini iznimno politički važnim, jer prosječno suci budu članovima Vrhovnog suda puna dva desetljeća (Draško Albrecht dipl. iur., doc. dr. sc. Robert, Razlike između američkog i europskog modela nadzora ustavnosti i zakonitosti, Pravnik : časopis za pravna i društvena pitanja, 43, 1 (87), 2009, str. 32-34.).
Vrhovni sud SAD-a ima jedinstvenu ulogu koja je u Hrvatskoj pravnoj arhitekturi podijeljena između Ustavnog i Vrhovnog suda. Nadležnost suda u skromnom dijelu njegove djelatnosti sastoji se od prvostupanjskog sudovanja u sporovima koji se tiču diplomatskih dužnosnika ili onih u kojima je stranka u postupku neka država. U ostalim slučajevima, Vrhovni sud je viša sudska instanca, odnosno prizivni sud čija se posebnost sastoji u tome da sam bira o kojim će predmetima razmatrati sukladno vlastitoj procjeni njihove važnosti. Sud se sastoji od 9 članova koje sukladno članku 2. Ustava SAD-a imenuje Predsjednik, dok Senat većinom glasova potvrđuje kandidata. Mandat sudaca je doživotan stoga svako imenovanje ima dalekosežne posljedice na pravnu, ali i društvenu situaciju u SAD-u. Za potvrditi kandidata u Vrhovnom sudu potrebna je većina od 51 glasa u Senatu, a u slučaju da je rezultat glasovanja 50:50, odlučujući glas ima potpredsjednik SAD-a. Prilikom potvrđivanja kandidata u Senatu SAD-a, senatori imaju pravo postavljati nominiranim sucima pitanja iz svih polja života u živom prijenosu na televiziji u SAD-u, na taj način se građani SAD-a upoznaju sa svojim kandidatima i budućim sucima Vrhovnog suda. Senatori će podobno ispitati kandidate o njihovim karijerama, stručnim razmišljanjima, moralnim načelima i općenito pogledima na svijet, kako bi se javnost što bolje upoznala s kandidatima. Međutim, iako ova analiza kandidata zaista pomaže građanima da upoznaju svoje buduće suce Vrhovnog suda, na kraju odluka ipak pada na onu stranu koja ima većinu u Senatu i tako postaje čista politička odluka (Filip Zima, Pozadina političkih previranja oko Vrhovnog suda SAD-a, Pozadina političkih previranja oko Vrhovnog suda SAD-a – narod.hr, 24.3.2021.).
OSIJEK PRO BONO, ožujak 2021.