KOJA SU OBILJEŽJA KAZNENOG DJELA KLEVETE?
U stavku 1. članka 149. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19; u daljnjem tekstu KZ) opisano je kazneno djelo klevete – tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, kazniti će se novčanom kaznom do tristo šezdeset dnevnih iznosa.
Stavak 2. članka 149. KZ-a navodi da će se kaznom do peststo novčanih iznosa kazniti onaj tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Stavak 1. članka 150. KZ-a objašnjava kako se za kaznena djela protiv ugleda i časti
progoni po privatnoj tužbi.
TKO JE PRIVATNI TUŽITELJ U KAZNENOM POSTUPKU?
Članak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19; u daljnjem tekstu ZKP) navodi kako se kazneni postupak provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja. Za djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik, a za djela za koja se
kazneni postupak pokreće po privatnoj tužbi ovlašteni tužitelj je privatni tužitelj. Za kaznena djela za koja je to propisano zakonom državni odvjetnik pokreće kazneni postupak samo na prijedlog žrtve.
Stavak 1. članka 60. ZKP-a navodi kako se privatna tužba podnosi nadležnom sudu. Prema članku 20. ZKP-a nadležan u pravilu sud na čijem je području kazneno djelo počinjeno ili pokušano. Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište. Stavak 2. članka 60. pojašnjava kako privatni tužitelj ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu. Prema članku 61. ZKP-a za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi, tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja.
OSNOVA ZA TUŽBU ZBOG IZVANUGOVORNE POVREDE NEIMOVINSKIH PRAVA OSOBNOSTI?
Prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1046. ZOO-a navodi kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Članak 1098. ZOO-a objašnjava kako onaj tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti, znanju, sposobnosti, ili o čemu drugome, a zna ili bi morao znati da su neistiniti, i time mu prouzroči imovinsku štetu, dužan je naknaditi je. Ali ne odgovara za prouzročenu štetu onaj tko učini neistinito priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je priopćenje učinio imao u tome ozbiljnog interesa.
Članak 1100. ZOO-a govori o institutu pravične novčane naknade, koju će sud dosuditi u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema članku 1103. ZOO-a Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
ŠTO JE IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV U OKVIRU KAZNENOG POSTUPKA?
Prema članku 153. ZKP-a imovinskopravni zahtjev koji je nastao zbog počinjenja kaznenog djela raspravit će se na prijedlog oštećenika u kaznenom postupku, ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. Imovinskopravni zahtjev se može odnositi na zahtjev koji se može podnijeti u parnici. Članak 154. ZKP-a navodi kako prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti oštećenik. Članak 155. ZKP-a objašnjava kako se prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku podnosi tijelu kojem se podnosi kaznena prijava ili sudu koji vodi postupak. Može se podnijeti najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom.
U članku 158. ZKP-a objašnjeno je kako o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. U presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi kazneni postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Kad se sud proglasi nenadležnim, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može podnijeti u kaznenom postupku koji će početi ili nastaviti nadležni sud.
O TROŠKU VOĐENJA SPORA – PARNICE
Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu Tarifa), odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva i to ako je vrijednost spora: od 0 do 2.500,00 kn iznosi 25 bodova. Svaka vrijednost boda iznosi 10,00 kn što znači da će vrijednost spora u konkretnom primjeru iznositi 250,00 kn + PDV (od 25%, što ispadne dodatnih 62,50 kuna) dakle 312,50 kn. Odvjetniku za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi pripada mu nagrada u visini vrijednosti spora, a za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili se prije raspravljanja o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe ili prigovora, presudom na osnovi priznanja ili na osnovi izostanka, odvjetniku tada pripadala vrijednost spora umanjenja za 50% nagrade. Isto tako, za ročište na kojem se objavljuje presuda umanjuje za 50% nagrade. Također za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice, odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice. Troškovi u visini cijene karte I. razreda ekspresnog vlaka ili broda i to u visini putnih troškova za putovanje najkraćim mogućim putem, a za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar. Odvjetnik također ima pravo na sve obavljene radnje obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.
Isto tako, prema ZPP-u u članku 152. navodi da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama. U članku 151. ZPP-a objašnjeno je kako parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Temeljem članka 154. stavka 1. stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove; ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Prema članku 159. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.
Prema Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18; u daljnjem tekstu ZSP) u članku 3. stoji da je pristojbe dužna platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom. Tako u članku 4. ZSP-a stoji da postoji obveza plaćanja pristojbi za podneske u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen. Prema članku 14. ZSP-a u parničnom postupku pristojbe se plaćaju prema vrijednosti predmeta spora, a ono se utvrđuje prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe.
POSEBNO O TROŠKU “PRIVATNOG” KAZNENOG PROGONA
Prema Tarifi sastav privatne tužbe iznosi 50 bodova. Isti iznos vrijedi za podnesak o imovinskopravnom zahtjevu. Za zastupanje privatnog tužitelja, u sporu za koji je propisana novčana kazna, odvjetniku pripada 100 bodova za prvi započeti sat svake rasprave. Ako rasprava traje dulje od jednog sata, za svaki započeti sat odvjetniku pripada naknada od 50 bodova.
Prema članku 145. ZKP-a troškovi kaznenog postupka su izdaci od započinjanja do njegova završetka, izdaci za dokazne radnje prije početka kaznenog postupka, te izdaci za pružanje pravne pomoći. Temeljem članka 146. ZKP-a. U presudi i rješenju kojim se obustavlja kazneni postupak odlučit će se tko će snositi troškove postupka. Prema članku 148. stavak 1. ZKP-a kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.
Temeljem članka 149. ZKP-a privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj obvezni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili zato što je nastupila zastara kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja. Ako je postupak obustavljen zbog odustajanja od tužbe ili kaznenog progona, okrivljenik i privatni tužitelj ili oštećenik kao tužitelj mogu se nagoditi o svojim međusobnim troškovima. Ako ima više privatnih tužitelja ili oštećenika kao tužitelja, troškove će solidarno podnositi svi.
OSIJEK PRO BONO, ožujak 2021.