O POSTUPKU ZA RAZVOD BRAKA
Prema čl. 47. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 – u daljnjem tekstu: ObZ, brak bez obzira na oblik u kojem je sklopljen prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom. Prema čl. 50. st. 1. ObZ-a, razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumni razvod braka. Prema čl. 455. st. 1. ObZ-a za suđenje u povodu prijedloga za sporazumni razvod braka nadležan je sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Po st. 2. ako je u bračnim stvarima sud u RH nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u RH, nadležan je sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Prema čl. 51. ObZ-a pravna osnova za sudski razvod braka je ispunjena ukoliko oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ukoliko sud utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ukoliko je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. Prema čl. 52. st. 1. ObZ-a, bračni drugovi se mogu sporazumjeti o mjestu stanovanja djeteta i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, uzdržavanju djeteta, uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i uzdržavanju bračnog druga. Prema st. 3. ako bračni drugovi postignu sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka iz ovoga članka mogu predložiti da se sporazum odobri u izvanparničnom postupku sukladno odredbama ovoga Zakona. Prema čl. 54. st. 1. ObZ-a bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete dužni su prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju. Prema čl. 325. ObZ-a, sadržaj obveznog savjetovanja prije razvoda braka je upoznavanje bračnih drugova o mogućnosti bračnog savjetovanja, upoznavanje bračnih drugova o pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka na njih i djecu, upućivanje bračnih drugova o dužnosti vođenja računa o djetetovoj dobrobiti za vrijeme uređivanja spornih obiteljskih odnosa, upoznavanje bračnih drugova sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, upoznavanje s prednostima obiteljske medijacije, informiranje o obvezi odaziva prvom sastanku obiteljske medijacije ako nisu postigli sporazum, upoznavanje bračnih drugova s postupkom radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog od bračnih drugova. Prema čl. 55. ObZ-a bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete podnose prijedlog za sporazumni razvod braka sukladno čl. 456. ObZ-a. Prema tom članku bračni drugovi su dužni podnijeti izvješće o obveznom savjetovanju iz čl. 324. ObZ-a i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. ObZ-a. Prema čl. 324. po okončanju obveznog savjetovanja Centar za socijalnu skrb je dužan sastaviti izvješće u kojem se navodi tko je sudjelovao u postupku, spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora, spremnost svake stranke na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji, tko namjerava pokrenuti sudski postupak, ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka, jesu li bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma, odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zabilježiti tvrdnje o obiteljskom nasilju i ocijeniti mogućnost ravnopravnog sudjelovanja stranaka u postupku obiteljske medijacije. Prema st. 2. istog članka izvješće se dostavlja strankama u roku od 60 dana od primitka zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka radi razvoda braka te najkasnije 30 dana od dana primitka istog zahtjeva prije pokretanja ostalih sudskih postupaka. Prema st. 3. izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi 6 mjeseci od dana kad je okončano obvezno savjetovanje. Prema čl. 54. st. 2. ObZ-a ako se bračni drugovi namjeravaju razvesti na temelju sporazuma, dužni su sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te prema st. 3. ukoliko ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do okončanja obveznog savjetovanja dužni su pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije. Prema st. 4. bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske medijacije ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka, ali po st. 5. iznimno od toga sukladno čl. 332. pravna osnova za tužbu radi razvoda braka je istovjetna razlozima neprovođenja obiteljske medijacije te postoji ukoliko Centar za socijalnu skrb utvrdi da zbog obiteljskog nasilja nije moguće ravnopravno sudjelovanje bračnih drugova u obiteljskoj medijaciji, ako su jedan ili oba lišeni poslovne sposobnosti, ako su jedan ili oba nesposobni za rasuđivanje te ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište. Prema čl. 106. st. 1. ObZ-a, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Prema st. 2. planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi se moraju urediti pitanja mjesta i adrese stanovanja djeteta, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će rješavati buduća sporna pitanja. Bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete prema čl. 56. ObZ-a povodom tužbe za razvod braka mogu predložiti s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja i visinu uzdržavanja djeteta, no sud prema st. 2. nije vezan tim prijedlozima te po st. 3. sud po službenoj dužnosti uređuje ta pitanja ukoliko ih bračni drugovi nisu uredili. Prema čl. 379. st. 1. ObZ-a ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, uz tužbu radi razvoda braka tužitelj je dužan priložiti izvješće o obveznom savjetovanju i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije. Prema st. 2. ako je tužiteljevo podneseno izvješće starije od 6 mjeseci sud će odbaciti tužbu. Po st. 3. ukoliko tužitelj nije podnio zahtijevane dokumente sud će pozvati tužitelja da ih podnese u skladu s danom uputom te mu po st. 4. za to dati rok od 8 dana. Po st. 5. bez ispunjenja tih uvjeta sud će odbaciti tužbu radi razvoda braka. Po čl. 369. st. 2. ObZ-a pravo na tužbu u bračnom sporu nije ograničeno rokom, osim ako nije drugačije određeno ObZ-om. Prema st. 3. ukoliko jedan bračni drug podnese tužbu radi razvoda braka, a drugi najkasnije do zaključenja rasprave izričito izjavi da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, smatrat će se da su bračni drugovi podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka. Prema čl. 381. ObZ-a u postupku radi razvoda braka tužitelj može bez pristanka tuženika povući tužbu dok postupak nije pravomoćno okončan. Prema čl. 47. st. 2. ObZ-a, brak prestaje poništajem ili razvodom kad odluka suda o poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna
PRAVO NA UZDRŽAVANJE
Obiteljski zakon sukladno članku 281. propisuje kako je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, ali i maćehe i očuha u situacijama kada je to propisano ObZ-om. Nadalje, u članku 282. ObZ-a propisano je kako obveznici uzdržavanja pridonose uzdržavanju sukladno svojim mogućnostima te potrebama uzdržavane osobe.
U pogledu uzdržavanja maloljetnog djeteta, ObZ u članku 288. određuje kako su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te kako se radno sposoban roditelj ne može osloboditi svoje obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta, a ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, onda su ga dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Sukladno istom članku, maćeha ili očuh također imaju obvezu uzdržavanja maloljetnog pastorka i to u situaciji kada to dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja. Prema članku 289. ObZ-a, u situaciji kada roditelj ne živi s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka prava na uzdržavanje do podnošenja tužbe, a to potraživanje djeteta prema roditelju koji nije plaćao uzdržavanje zastarijeva za 5 godina od dana nastanka obveze uzdržavanja, a smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati.
Prema članku 295. ObZ-a, bračni drug će imati pravo na uzdržavanje od strane svog bračnog druga u situaciji kada nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije radno sposoban ili se ne može zaposliti, a njegov bračni drug ima dovoljno sredstava i mogućnosti da ga uzdržava. Članak 296. ObZ-a regulira modalitete odnosno načine ispunjanja obveze uzdržavanja pa u tom smislu navodi kako se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed, ali sud može na zahtjev jednog ili oba bračna druga odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje. Zahtjev za uzdržavanje se sukladno članku 297. ObZ-a podnosi ili u sklopu već započetog parničnog postupka temeljem tužbe kojom se zahtijeva razvod braka, a u kojem slučaju zahtjev za uzdržavanje mora biti podnesen do zaključenja glavne rasprave u tom postupku, ili se posebnom tužbom traži uzdržavanje u roku od 6 mjeseci od prestanka braka. U pogledu trajanja uzdržavanja, ObZ u članku 298. propisuje kako obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i mogućnosti uzdržavanog bračnog druga da u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U opravdanim situacijama sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a tužba za produljenje obveze uzdržavanja se može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno. Valja skrenuti pozornost i na članak 300. ObZ-a koji propisuje kako pravo na uzdržavanje bračnog druga prestaje na dan kad bivši bračni drug, koji je uzdržavan, odnosno koji koristi pravo na uzdržavanje, sklopi novi brak ili zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno.
OSIJEK PRO BONO, siječanj 2021.