Stigmatizacija osoba oboljelih od bolesti Covid-19

Kada se u društvu pojavi novi i do sada nepoznati virus koji je potencijalno opasan za pojedince, dakle virus na koji nitko nije imun te koji svaku osobu može učiniti žrtvom uobičajeno se rađa strah. Strah je u uobičajena i sveprisutna pojava, međutim, ako nije kontroliran, strah može imati ozbiljne posljedice i eskalirati u nepoželjnom smjeru.

Što je stigmatizacija?

Zagrebačko psihološko društvo stigmatizaciju definira kao proces pridavanja negativnih obilježja drugoj osobi temeljem određene karakteristike. Kroz dugu povijest svjedoci smo učestalog stigmatiziranja osoba temeljem raznih obilježja kao što su boja kože, spol, nacionalnost i dr. U tom vremenu, smisao pridavanja stigme pojedinoj osobi bio je percipirati tu osobu kao manje vrijednim članom društva koji je, posljedično bio degradiran i isključivan iz zajednice. Ovakvo stigmatiziranje rezultira diskriminacijom.

Zakonom o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/2008, 112/2012) svaki pojavni oblik diskriminacije je strogo zabranjen! To znači da je zabranjena i diskriminacija temeljem zdravstvenog stanja, odnosno u vremenu pandemije, diskriminacija temeljem predodžbe o zdravlju druge osobe. Upravo se u ovom području javlja obveza države osigurati ostvarivanje zdravstvene zaštite, sve kako zdravstveno stanje ne bi bilo prepreka za ostvarivanje ljudskih prava.

U trenutnoj situaciji u kojoj se svijet nalazi, a koja se odnosi na pandemiju COVID – 19, svakim danom svjedoci smo stigmatizacije i diskriminacije na temelju predodžbe o nečijem zdravstvenom stanju. U ovakvim situacijama nerijetko dolazi i do okrivljavanja žrtve. UNICEF-ov Modul 11, koji se odnosi na borbu protiv diskriminacije i stigmatizacije navodi kako se okrivljavanjem žrtve pojačava diskriminacija te rastu predrasude. U medijima često čujemo izjave poput : „Sami su si krivi što su se zarazili…“, „Zarazio se jer ne održava higijenu…“, „Ako je radila izvan RH, ne treba joj dopustiti povratak obitelji…“ i sl. Mehanizam okrivljavanja žrtve nerijetko je sukus mnogobrojnih intervencija koje se tiču ugroženih skupina, kao što su npr. akcije koje za cilj prvenstveno imaju mijenjanje obilježja grupa koje su izložene riziku, umjesto mijenjanja okolnosti zbog kojih su takve grupe prvenstveno i ugrožene.

Zašto se javlja stigmatizacija?

U situaciji kada postoji veliki strah i mogućnost od zaraze koronavirusom javljaju se tjeskoba i nesigurnost. Nesigurnost je rezultat nepoznavanja samog virusa, posljedično i nepostojanja cjepiva, hodograma i modela zdravstvene skrbi koji sigurno rezultira izlječenjem. U situacijama straha i nesigurnosti ljudi imaju iskonsku potrebu zaštititi se od štetnih utjecaja te imati mogućnost vratiti kontrolu nad svojim životom. Svaka osoba je potencijalna opasnost, posebice ona koja je zaražena ili dolazi iz pandemijom zahvaćenog područja. Međutim, problem nastaje i kada se diskriminira osobe koje su već preboljele zarazu ili su bili u samoizolaciji te više ne predstavljaju opasnost za druge.

Svjedoci smo brojnih posljedica stigmatizacije koje se ne odnose samo na pojedinca nego se odražavaju i na cijelo društvo. S obzirom na to da se oboljele osobe suočavaju s brojnim teškoćama, kao što je prvenstveno strah od bolesti, zatim i strah od stigmatizacije od strane zajednice, samim time dolazi i do nepovjerenja u cijeli sustav podrške u kojem bi svaka osoba trebala imati mogućnost tražiti i dobiti pomoć.

Osoba koja je stigmatizirana može osjećati sram te samim time i skrivati potencijalne simptome kako bi izbjegla diskriminaciju. Ako osoba skriva simptome bolesti, dolazi do propuštanja pravovremenih preventivnih i liječničkih mjera, takva uzročno posljedična veza utječe i na kolektivno zdravstveno stanje cijele zajednice, a također utječe i na emocionalno i mentalno zdravlje stigmatiziranih, tvrdi WHO.

Kako spriječiti stigmatizaciju?

Kako bismo umanjili strah, nesigurnost, samim time onemogućili stigmatizaciju i diskriminaciju, potrebno se educirali o novom koronavirusu, tražiti i dijeliti informacije koje su pružene od strane pouzdanih izvora, kao što su u ovom slučaju WHO, HZJZ i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Osim uloge stručnjaka, vrlo su važne i informacije koje prenose mediji te način na koji međusobno komuniciramo jer u današnjem vremenu internet oblikuje stavove drugih. Međutim, prilikom povlačenja različitih informacija s interneta, društvenih i komunikacijskih mreža od presudne je važnosti uspješno filtrirati informacije te uspješno razlučiti kvalitetne od nekvalitetnih i neprovjerenih informacija.

Zaključno, moramo biti svjesni da svatko od nas može biti zaražen i može biti žrtva stigmatizacije i diskriminacije. Stoga ostanimo solidarni i udruženi u borbi protiv virusa!

OSIJEK PRO BONO, svibanj 2020.